Sve mi imamo priče o svekrvama... One su ono mitsko biće koje je izleglo čovjeka našeg života.
Unatoč tome svekrve nisu na listi najtraženijih osoba s kojima bi provele život. One su kao naše majke, znaju oni koji imaju zmaj majku poput moje - ali problem je što njih nismo dužni trpjeti kao svoju jer ipak nas je ona rodila.
U tom čudnom svijetu svekrvi evo jedan dan u životu moje.

Moja svekrva je u penziji, iako nimalo ne izgleda kao penzionerka. Ona nosi suknje iznad koljena, ima struk kao Jane Fonda i mogla bi sagraditi Egipat u tjedan dana, jer ne vjeruje u plaćanje drugih ljudi za obavljanje posla koji ona može obavit - a može sve, pogotovo ako uključuje rad sa kamenjem!

Dakle, mogla bi ju nazvati radoholičarom. Ona smatra da je rad spas, pa zato svako večer izađe na cestu i svoje slobodno vrijeme umjesto na sapunice troši na razbijanje kamena uz cestu.
Neko čita knjigu, netko gleda tv, ali moja mala Vekica razbija kamenje ko da radi u kamenolomu i život joj o tome ovisi.
No ovo nije priča o Vekici i kamenju, ovo je priča o jednom danu sa njom.

10 je sati, Vekica je već ustala, a kroz stepenište se prolomi:

- "Veeeedreeeee, Veeeeedreeee..."

To dakako ne prestaje dok god Vekica ne dotrči sa kavicom za svoju ženu/majku/kraljicu te joj ju posluži uz jutarnje:

- "A bogati, šta se dereš tako rano..."

Misija je obavljena i baba je opskrbljena za par sati. „Tih par sati“, razmišlja Vedre, „mi je dovoljno za otić u spizu, napravit ručak, opeglat veš, složit papire (papiri su joj kao i kamenje-opsesija), sagradit potkrovlje, dobiti nobelovu nagradu za mir... da da... sve ja to stignem do tri ure"

Zadovoljna činjenicom da sve može obavit za tako kratko vrijeme, ubacuje u petu brzinu i kreće.

Ali, sve kreće po krivu kada Vedre ide uzeti ključeve od stana. Krajičkom oka ugleda mali bunt papira i misli si "A vidi te papire bez reda... ma moram to posložiti." Sat vremena kasnije sjedi Vedre na kauču okružena registratorima iz 1970. koje treba dovesti u red. Naravno sve to treba čuvati, svaka potvrda računa je bitna i nikad, ali baš nikad nijedan papir ne smije ići u smeće, osim ako je omot sa salame.

Ulazim ja u dnevni i sa osmjehom, pitam iako znam već tu situaciju:
-"I Vedre, slažemo malo papire ? "
-"A koja je ura?" - pita, misleći da je prošlo 10 min.

Nakon što kažem uru, Vedre poskoči.
-"A bogati, neću ništa prispit"

Pa ona njena poznata uzrečica koju sama sebi govori svakodnevno:
-"Ajde Vedre, ajde"

Nekako uspije izić iz stana i otić po spizu. U povratku se vraća sa milijun i jednom vrećicom, i šokirano gleda u sat koji pokazuje 3 ure. Vrijeme je trebalo biti za ručak. U biti, ja sam živjela tamo godinu dana i nikad nije bilo tada vrijeme za ručak-vrijeme za ručak je u 6... ili 7...
Nakon mjesec dana se zbilja prestaneš nadati da će biti ranije.

Jedina osoba doduše koja ju je mogla natjerati za raniji ručak je njena svekrva, koja bi došla u podne i već počela žugat zašto ručak nije na stolu. Ona se nije naučila da kod Vedre ide sve na tanane ni nakon 30 godina.

Ručak je u ranim fazama pripreme, a sinovi već kreću jedan po jedan:
-"Mama, kad će ručak?"
-"Mama daj mi nareži?"
-"Mama daj mi uz to i jaje"

Na kraju s obzirom da žure na posao, dobiju jaje i pomfri i sretniji su nego da jedu draču.

Malo je mirnija jer su sinovi opskrbljeni i na red dolazi baba.
One dvi mogu u miru ručavat, te završe sa istim u osam navečer.

Mrak je pao, a nobelova nagrada za mir je izmakla, veš se nije opeglao, a ni sagradio kat...
Očajno ne produktivan dan, zaključi ona. Malo pogleda serije, opere suđe i ode leć. Za nju je to bio dan di ništa nije radila, a nije ni sjela. Taj njen mali sat u glavi joj zadaje velike probleme jer joj ne da da se sastane sa vremenom.

No, postoji jedno mjesto di taj sat nije potreban, a to je Rogoznica. U Rogoznici ne mora spremat spizu već se može posvetiti svom vrtu i razbijanju kamenja od jutra do mraka.

Zadnje kad smo se čule me nazvala i rekla kako taj dan neće ništa raditi, iako joj ne vjerujem po tom pitanju ništa svidio mi se njen prijedlog:

-"Ti mene nauči nešto o neradu, a ja ću tebe o radu".

Oznake: brak, svekrva, ljubav, vrijeme, humor, obitelj, Split, Zagreb, rad, nerad, nagrada, sinovi